Životinje i tehnika

Objavljeno na sajtu Nova Galaksija 3. januara 2018 pod naslovom Životinje alatničari

Novija istraživanja pokazuju da relativno veliki broj životinjskih vrsta koristi alatke. Ovo znači da životinje posjeduju tehničku inteligenciju kao što sam objasnio ranije. Istraživanja su razbacana po raznoraznim akademskim časopisima i nije ih lako sistematizovati. Međutim, prije nekoliko godina pojavila se knjiga Ponašanje životinja i alatke u izdanju Džon Hopkins univerziteta. Autori su Robert Šumaker, Kristina Vokap i Bendžamin Bek. Radi se o dopunjenom izdanju monografije koju je Bek prvi put objavio 1980 godine.

Knjiga je bazirana na oko 1.750 naučnih radova i predstavlja najkompletniju zbirku dokaza o korištenju alatki od strane životinja. Preko 300 vrsta ukjučujući insekte, ribe, gmizavce, vodozemce i sisare koristi alatke. Alatka je definisana kao objekat prisutan u životnoj sredini koji može da se koristi za različite funkcije. Autori su identifikovali ukupno 22 načina korištenja alatki. Svaki od načina su formalno definisali i objasnili njihove funkcije. Nemamo dovoljno prostora da obradimo sve načine korištenja alatki kao što su: bacanje, čekić, guranje, sječa, vješanje, lov, udaranje, probijanje, kopanje, blokiranje itd. Umjesto obrade svih odabraćemo samo dva reprezentativna načina, bacanje i čekić, da bismo dobili predstavu kako pojedine životinje koriste alatke.

http://www.youtube.com/watch?v=IpkcwLabQq8

Bacanje

Način nazvan “bacanje” je okarakterisan kao “Pokrenuti objekat kroz otvoreni prostor. Objekat može biti usmjeren ili neusmjeren. Objekat se pokreće energijom korisnika.” Funkcija je pojačavanje mehaničke snage ili produženje korisnikovog dosega.

Primjeri

Neke vrste pauka drže mrežu prednjim nogama i bacaju je preko žrtve sa namjerom da je uhvate.Vrste oktopusa imaju sposobnost da koriste vodu kao sredstvo za bacanje. Nešto slično policijskim vodenim topovima. Opisani su eksperimenti prema kojima oktopus ima nišandžijske sposobnosti. U stanju je da precizno cilja tokom upotrebe vodenog topa.

Ribe iz vrste Taxites jaculatrix, poznate kao ribe strijelci, su usavršile metodu vodenog topa. Gađaju insekte, pauke ili čak mlade guštere, koje otkrivaju iznad provršine vode. Žrtve pogođene vodenim projektilom obično gube ravnotežu i padaju prema površini vode postajući lagani plijen za ribe strijelce. Tehnika proizvodnje vodenih projektila sastoji se od kompresije vode škrgama i njenim usmjeravanjem prema jeziku smotanom u tubu da služi kao topovska cijev. Preciznost zavisi od udaljenosti objekta koji se gađa. Izgleda da se preciznost od 100% postiže na daljini od 1 m. Na daljinama kraćim od 1 m preciznost je slabija.

Ptice, posebno grabljivice kao što su orlovi, bacaju kamenje na potecijalne žrtve kako bi ih lakše ulovili. Neke grabljivice su poznate po tome što bacaju kamenje na nojeva jaja koja poslije otvaranja postaju odličan izvor proteina. Među sisarima bacanje je dobro dokumentovano u slučaju vjeverica, polarnih medvjeda, slonova, delfina i čovjekolikih majmuna.

Čekić

Način nazvan “zbijanje, čekić” je okarakterisan kao “Snažno udaranje objekta ili plijena, često u više navrata, drugim relativno čvrstim objektom (alatka).” Njegova funkcija je aplikacija mehaničke snage.

Primjeri

Ukupno 9 grupa životinja koristi ovaj način. Ose drže čvrste objekte u vilicama i koriste ih kao malj kojim zbijaju materijal iznad podzemnih rupa u koje su ili položile jaja, ili zakopale plijen.

Upotreba imporvizovanih maljeva ili čekića je dobro dokumentovana u slučaju ptica grabljivica. Mnoge drže kamenje u kljunu i njime udaraju potencijalne žrtve kao što su insekti, ili objekte kao što su jaja. Dokumentovano je korištenje školjki, od strane ptica, da bi njima otvorile druge školjke. Vrane koriste kamenje za otvaranje žireva. U rijetkim slučajevima dokumentovano je korištenje čvrstih objekata za udaranje po drugim čvrstim objektima da bi se porizveo akustični efekat. Čovjekoliki majmuni koriste kamenje da bi otvorili razne plodove uključujući kokosove orahe. Koriste i drvene motke za otvaranje insektskih gnijezda.

Životinje prave alatke

Određeni broj životinjskih vrsta ne samo da koristi alatke nego i proizvodi alatke. Proizvodnja alatki je definisana kao manipulacija objekata koji se već koriste kao alatke da bi se iste transformisale u efektivnije alatke. Drugim riječima, postojeće alatke se strukturno mijenjaju. Na primjer, 13 familija ptica upražnjava ovu aktivnost.

Vrane, iz Nove Kaledonije u Australiji, su postale medijske zvijezde zahvaljujući sposobnosti da prave alatke od listova biljke Pandanus. Proces impresionira preciznošću. Vrana kljunom otcijepi list i onda počne da ga oblikuje. Napravi seriju rezova na spoljnim ivicama lista. Svaki rez se koristi kao inicijator cijepanja lista prema čvrstoj unutrašnjoj stabljici, dok se ne dobije instrument koji podsjeća na kuku. Njegova funkcija je ekstrakcija hrane iz prirodnih pukotina nedostupnih na drugi način, ili iz uskih objekata kao što su konzerve i flaše. Rezovi započinju sa donjeg dijela budućeg instrumenta koji će predstavljati funkcionalni dio finalne alatke – kuke.

Nove studije otkrivaju da i havajska vrana ili “alala” pokazuje isti nivo tehničke inteligencije kao i njene kaledonijske rodice.

Neki istraživači sugerišu da vrane imaju sposobnost određivanja oblika alatke unaprijed. Dakle, imaju sposobnost planiranja. Mnogobrojne studije su pokazale da su alatke napravljene od Pandanus listova uniformne i sa visokim stepenom standardizacije u pogledu oblika i veličine.

Testovi na vranama u laboratorijskim uslovima su pokazali da one imaju sposobnost oblikovanja metalne žice. Ostave se same sa komadom ispravljene žice i teglom sa uskim grlom na čijem je dnu potencijalni izvor hrane. Vrane modifikuju žicu krivljenjem da bi formirale kuku za dosezanje i ekstrakciju zrna. Procenat uspjeha je 90%.

I čovjekoliki majmuni pokazuju sposobnst proizvodnje alatki.

http://https://www.youtube.com/watch?v=GcqNzl49csA

Na primjer, u stanju su da koriste komade mahovine kao spužvu za ekstrakciju tečnosti. Slično vranama prave kukaste alatke za dosezanje hrane ili nekih objekata sa nepristupačnih lokacija.

Asocijativno korištenje alatki

Neke životinjske vrste posjeduju sposobnost kombinovanja najmanje dvije alatke da bi postigle određeni cilj. Stručnjaci za ponašanje životinja ovu sposobnost zovu asocijativno korištenje alatki. Prema autorima gornje knjige postoji nekoliko formi asocijativnog korištenja alatki:

• Sekvencijalno korištenje alatki (alatka se koristi da se dobije još jedna alatka)
• Setovi alatki (alatke korištene jedna poslije druge)
• Kompozitne alatke (istovremeno korištenje više od jedne alatke)
• Multifunkcionalne alatke (jedna alatka korištena na nekoliko načina)
• Sekundarne alatke (alatka korištena da se napravi nova alatka)
• Uobličavanje alatki (oblikovanje alatki korištenjem najmanje dva postupka).

Asocijativno korištenje alatki je dokumentovano u slučaju rakova, hobotnica, ptica, polumajmuna i čovjekolikih majmuna. Posljedica asocijativnog korištenja alatki u nekim slučajevima je pojava tvorevina koje autori zovu konstrukcije.

Na žalost, autori knjige potpuno ignorišu eusocijalnost i time upadaju u klopku tunelske vizije. Ono što zovu konstrukcije su u stvari naselja koja podižu eusocijalne i socijalne vrste: mravinjaci, termitska naselja, pčelinja naselja, ptičja gnezda itd. Knjiga nesumnjivo predstavlja bogatu zbirku dokaza o tehnološkom ponašanju životinja. Međutim, knjiga ignorisanjem eusocijalnosti i socijalnosti stvara nepotpunu sliku o tehnologiji kao evolucionom fenomenu.