SAD su kroz cijeli 20. vijek bile neprikosnovena naučna velesila. Taj trend se nastavlja i u 21. vijeku, ali se nazire rađanje ozbiljnog suparnika – Kine. Ako se trendovi iz protekle decenije nastave moguće je da će Kina uskoro zamijeniti SAD na svjetskom tronu nauke. U ovoj kratkoj analizi korišteni su podaci iz posljednjeg Uneskovog (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) izvještaja za nauku objavljenog 2015 godine. Sljedeći Uneskov izvještaj se očekuje uskoro. Biće interesantno vidjeti da li Kina nastavlja istim tempom pohod ka naučnom Olimpu svijeta.
Koliki je broj naučnika u svijetu?
Ako ste se ikada pitali koliki je ukupan broj naučnika u svijetu, i gdje se ovi podaci mogu naći, dobili ste odgovor. Unesko u razmacima od nekoliko godina objavljuje izvještaje koji pokrivaju svjetsku nauku. Prema posljednjem izvještaju ukupan broj naučno-istraživačkih radnika u svijetu, u 2013 godini, je iznosio 7.8 miliona. Ova brojka se odnosi isključivo na istraživače u prirodnim naukama i inženjerstvu. Engleski termin za nauku (science) isključuje tzv. društvene nauke (humanities).
Glavna pretpostavka Uneskovih izvještaja je da nauka (preciznije STI: science, technology, innovation) predstavlja motor svjetske ekonomije. Nije iznenađenje, dakle, da dvije vodeće ekonomije svijeta, SAD i Kina, svoju poziciju na svjetskom vrhu ne mogu održati bez nauke. Iz donjeg grafikona jasno se vidi da je po ukupnom broju naučnika Kina ispred SAD, kao i svih ostalih vodećih svjetskih ekonomija.
Kina je 2013 imala oko 1.5 milion naučo-istraživačkih radnika, a SAD za oko 200.000 manje, ukupno oko 1.3 miliona. Interesantno, autori Uneskovog izvještaja opisuju naučnike terminom “humani kapital”.
Trend promjene u zastupljenosti mase “humanog kapitala” u dvije vodeće svjetske ekonomije se najbolje može vidjeti iz donjeg grafikona. Prekretnica se dogodila 2011 godine, kada je prvi put broj naučnika u Kini bio veći nego u SAD. (Unesko nije raspolagao podacimo o broju kineskih naučnika za 2007 godinu).
Interesantna je i slika distribucije “humang kapitala”, ili naučno istraživačkih radnika, u cijelom svijetu koja opet odražava snagu dvije vodeće ekonomije svijeta.
Ulaganja u nauku i njen kvalitet
Po staroj maksimi da kvantitet ne garantuje kvalitet, pitanje je da li masa “humanog kapitala” kojom raspolaže Kina, predstavlja ozbiljnu konkurenciju njenom ekvivalentu u SAD. Da bi se dao odgovor na ovo pitanje potrebno je uporediti nivo ulaganja u nauku u Kini i SAD, obzirom da su naučna istraživanja u funkciji ekonomskog rasta skupa. Dodatno, poređenje količine i kvaliteta naučnih radova koje mase “humanog kapitala” u Kini i SAD proizvedu može biti korisno u procjeni. Konačno, broj patenata koje dvije zemlje proizvedu je dobro mjerilo tržišne isplativosti naučno-istraživačkih dostignuća u službi ekonomije. Interesnatno, Kina se nosi sasvim dobro sa SAD i na ovim frontovima osim jednog, kao što ćete vidjeti.
Da bi procijenili ukupna ulaganja u naučno-istraživačke djelatnosti (ulaganja u R&D ili istraživanja i razvoj) autori izvještaja su konvertovali sume uloženog novca u PPP$ (purchasing power parity $), što je otprilike konverzija u dolare prilagođena kursu lokalnih valuta. Dobili su sljedeću sliku za 2013 godinu.
Dakle, jasno je da su SAD i Kina, koja je pretekla EU, glavni svjetski ulagači u naučno-istraživački razvoj. Interesantno je da su se Kineska ulaganja duplirala sa 10% u 2007 na 20% u 2013 godini. U istom vremenskom periodu ulaganja SAD su stagnirala sa 32% u 2007 na 28% u 2013 godini. Isti trend stagnacije je primijetan i u slučaju EU i Japana iz čega se može zaključiti da je kineska država u velikoj ofanzivi u odnosu na ostatak svijeta kada je u pitanju ulaganje u naučno-istraživački razvoj.
Sljedeća stvar je količina naučno-istraživačkih radova kao mjerilo ekonomske produktivnosti. Iz donjeg grafikona je nedvosmisleno jasno da je Kina napravila ogromni rast i u ovom domenu.
Dok je broj objavljanih naučnih radova, izraženih kao doprinos svjetskoj masi radova, opao u SAD, Njemačkoj, Japanu, V. Britaniji i Francuskoj u periodu između 2008 i 2014 godine, dotle se isti u Kini duplirao. Izraženo brojčano, američka masa “humanog kapitala” je u 2008 objavila 290.000 a u 2014 godini 322.000 naučnih radova. U istom periodu brojke za kinesku masu “humanog kapitala” iznose 102.000 u 2008 i 257.000 u 2014 godini. Dakle, kineski skok je između dvije vremenske tačke isnosio 155.000 radova, a američki samo 32.000. Impresivno, zar ne.
Međutim, količina objavljenih radova nije garancija kvaliteta. Kao što je poznato, naučni časopisi se rangiraju prema “impakt faktorima”. Uneskov izvještaj nije iznio ovu vrstu analize ali jeste nešto drugo. Na primjer, moguće je otkriti specijalizacije pojedinih zemalja. Tako na primjer, SAD objavljuju najviše radova u biološkim naukama i medicini, Japan u fizici, Francuska u matematici itd.
Dolazimo do posljednje stavke u poređenju produktivnosti američke i kineske mase “humanog kapitala” – patentima. Iz donjeg grafikona je vidljivo da Kina zaostaje za SAD, ali je trend rasta opet uočljiv.
Potvrđuje se staro pravilo da je Japan najbolji u konverziji naučno-istraživačkih dostignuća u patente. SAD i EU pokaziju slične trendove. Iznenađujuće dobar igrač u globalnoj igri sa patentima je Južna Koreja. Kina je u ovoj utakmici, barem prema Uneskovom izvještaju, još uvijek slaba. Izraženo u brojkama tri patentske supersile su Japan (16 miliona), SAD (14 miliona) i Njemačka (5.5 miliona) za 2013 godinu. Broj kineskih patenata je bio samo 2 miliona.
Međutim, informacije za 2014 godinu koje se mogu naći u kineskim medijima pokazuju da je od ukupnog broja patentskih aplikacija u svijetu 35% napravljeno kod kineskog državnog biroa za patente.
Postoji još jedna razlika vezana za patente. Tzv. trijadični patenti su oni koje odobravaju tri patentska biroa u isto vrijeme EU, SAD i japanski (EPO, USPTO i JPO) na bazi sporazuma iz 1983 godine. Kina nije članica ove trilaterale tako da kineski naučnici pokazuju tendenciju da šalju aplikacije lokalnom birou (SIPO).
Zaključak
Jedan od najuticajnijih popularizatora nauke danas, teoretski fizičar Mičio Kaku, u nekoliko intervjua koje je posljednjih godina dao američkim medijima je konstatovao sljedeće: američka nauka je u opadanju. Za razliku od američke, kineska nauka raste.
Mičio Kaku kaže da kineska država sinhronizovano radi na privlačenju kineskih istraživača iz Amerike nazad u Kinu. Uslovi koji se nude ne zaostaju za američkim. Amerika je izgubila status neprikosnovenog magneta za svjetske mozgove. Mnogi od ovih mozgova su počeli da se vraćaju nazad: u kineske verzije silicijumskih dolina.
Ako su tačna predviđanja multinacionalne kompanije PwC (PriceWaterhouseCoopers), stara svega nekoliko mjeseci, da će kineska ekonomija prevazići američku do 2030 godine, izgleda vjerovatno da će se isto dogoditi sa kinesko-američkim rivalstvom u nauci.
Leave a Reply